Tajno dogovaranje s ciljem povećanja kupovnih cijena opreme

Posumnjalo se na nepravilnosti nakon postupka javne nabave, tijekom kojeg je cijena opreme drastično narasla.  Nakon procjene podnesene dokumentacije javna agencija posumnjala je da su podneseni dokumenti prijevarni.

Nakon početnog postupka javne nabave korisnik je tvrdio da je došlo do pogreške u tehničkim specifikacijama opreme i da ju je potrebno ispraviti.  Zbog toga je organiziran i drugi postupak javne nabave. Pretpostavka javne agencije bila je da je korisnik u početnom postupku javne nabave nenamjerno naveo cijenu u eurima umjesto u nacionalnoj valuti te je odlučio organizirati novi postupak kako bi se ta pogreška ispravila.

Ugovor o javnoj nabavi u oba je postupka dodijeljen istom dobavljaču; međutim, cijena opreme narasla je tijekom drugog postupka. U usporedbi s prvim postupkom javne nabave oprema je u drugom postupku bila skuplja za 442 000 EUR. Nakon drugog postupka javne nabave korisniku se trebalo dodijeliti oko 35 % prihvatljivih rashoda (497 997,49 EUR).

U slučaj su bili uključeni korisnik financiranja i dobavljač. Javna agencija počela je sumnjati na prijevaru nakon što je u prosincu 2010. od korisnika primila zahtjev za plaćanje. Istražila je sumnjive okolnosti i zatražila dodatne informacije od korisnika, proizvođača opreme i državne porezne službe. Istražen je korisnikov zahtjev za financiranje, među ostalim dokumentacija sporazuma o kupnji opreme. Utvrđeno je da je dostavljena dokumentacija prijevarna. Stoga je u prosincu 2011. javna agencija odbila zahtjev za financiranje i poslala državnoj policiji zahtjev za pokretanje kaznene istrage.

 U srpnju 2015. nacionalni sud proglasio je tri tuženika krivima i izrekao novčane kazne. Dva od tri tuženika morala su platiti novčanu kaznu u iznosu od 21 600 EUR, dok je treći prema državnom kaznenom zakonu morao platiti kaznu u iznosu od 10 800 EUR za pokušaj počinjenja kaznenog djela i za počinjenu prijevaru velikih razmjera ili u organiziranoj skupini. Korisnik je u skladu s nacionalnim kaznenim pravom morao platiti kaznu u iznosu od 18 000 EUR.  Prijevara nije uzrokovala gubitak sredstava. Iznos od 497 997,49 EUR koji je preostao u okviru financiranja nije isplaćen jer je prijevarno postupanje otkriveno prije izvršenja isplate.

U ovom je slučaju glavna poteškoća bila prikupljanje dokaza koje je iziskivalo mnogo vremena.  Međutim, tuženici su na suđenju priznali krivnju, stoga nije došlo do žalbe i suđenje je trajalo kraće od uobičajenog.

Postojećim se postupcima osiguralo da se prevaranta otkrije na vrijeme, ali su postupci u agenciji nakon ovog slučaja postali detaljniji. Točnije, poboljšan je i ojačan interni sustav kontrole.